Šapat, arija slavuja,
tiho disanje,
potočića nježna, nujna,
srebro, svijanje,
Noćna svjetlost, noćne sjene,
sjene sljubljene,
milog lica divne mijene
crte ljuvene,
Dima oblak — purpur ruža,
odsjaj jantara,
milovanja, toplih suza,
zora jutarnja!..
Шёпот, робкое дыханье,
Трели соловья,
Серебро и колыханье
Сонного ручья,
Свет ночной, ночные тени,
Тени без конца,
Ряд волшебных изменений
Милого лица,
В дымных тучках пурпур розы,
Отблеск янтаря,
И лобзания, и слёзы,
И заря, заря!..
«— Ma, reci, stari, niste dali / Svu Moskvu, što je požar spali, / Francuzima tek tako. / Da, vi pokazaste kuražu, / Žestoka bitka planu, kažu, / Dan Borodina, svi se slažu, / Kod Rusa pamti svatko. — Da, ljude stvori naše vrijeme, / Junake, a ne ovo pleme / Opači...»
«Oluja nebesa skriva, / mećave ih zamrače, / načas kao zvijer zavija, / kao dijete zaplače. / Načas nam po krovu trošnu / preko slame zapucka, / načas nalik gostu poznu / na prozorčić zakuca. Tama krhke kolibice / tugom nas je utukla, / što si, moja staričice, / kraj p...»
«I odlomila se riječ kamena / na još žive moje grudi. / Ništa, ja sam na to bila spremna, / nekako ću se potrudit. Danas velik rad predstoji meni; / treba sjećanje do kraja ubiti, / treba dušu svoju okamenit, / treba novo življenje učiti, — Ako ne... Vreloga ljeta šuštanje,...»
«Ja osmjehivati se prestah, / Ledeni vjetar usne studi, / Zauvijek jedne nade nesta, / Jedna se pjesma opet budi. / Tu pjesmu dat ću da je blate, / Bez svakog osjećaja ljutnje. / Koliko stradanja i patnje / Duši od ljubavne je šutnje.»