Tiho topli vjetar pirka,
Žićem novim stepa diše,
I kurgana tiha niska
Zelenija sve je više.
I daleko među njima,
Poput zmije tamno sive,
Do sve bljeđih izmaglica
Rodnog puta crte krive.
Put veselja nagonskoga
U nebesa stremeć prhnut,
Iz plavila nebeskoga
Siplje mladih ptica cvrkut.
Тёплый ветер тихо веет,
Жизнью свежей дышит степь,
И курганов зеленеет
Убегающая цепь.
И далеко меж курганов
Тёмно-серою змеёй
До бледнеющих туманов
Пролегает путь родной.
К безотчётному веселью
Подымаясь в небеса,
Сыплют с неба трель за трелью
Вешних птичек голоса.